Pod financiranjem se podrazumijeva dinamični proces pribavljanja novca (kapitala), ulaganje novca u materijalnu i drugu imovinu, vraćanje novca te proces stalnog usklađivanja izvora financiranja s ulaganjima (u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu) po opsegu i ročnosti.

Financije poduzetnika predstavljaju jednu od temeljnih funkcija kojima se ono povezuje sa svojom financijskom okolinom. Poznavanje temeljnih područja financija i načela upravljanja financijama važno je za učinkovito djelovanje svakog poduzetnika i menadžera.

Ciljevi i zadaci financija proizlaze iz temeljnih ciljeva poduzetnika i predstavljaju svojevrsno posredovanje između poduzetnika i njegovog financijskog okruženja.

Temeljni cilj poduzetnika (gledano dugoročno) je uvećanje njegove vrijednosti tokom vremena odnosno maksimalizacija vrijednosti tvrtke. Na taj način definirani glavni financijski cilj poduzetnika u sebi obuhvaća klasične ciljeve poslovanja, uvećanje profita (dobitka) vlasnika kapitala i opstanak poduzetnika.Temeljne zadatke financija predstavlja posredovanje između potreba poduzetnika za imovinom svih pojavnih oblika (zemljišta, zgrade, oprema, sirovine, materijal, patenti, licence i sl.) i profitnih očekivanja vlasnika uloženog kapitala.Poslove financija možemo podijeliti na operativne (tekuće) i razvojne (dugotrajne) zadatke.

Operativne se zadaće odnose na tekuće poslovanje poduzetnika, a razvojne se odnose na razvoj poduzetnika, kako je prikazano u slijedećoj shemi:

ZADACI FINANCIJA

Za razumijevanje financijskog stanja poslovnog subjekta nužno je razumijevanje odnosa i strukture imovine (aktive) i izvora imovine (pasive)

SASTAV BILANCE 

URAVNOTEŽENA BILANCA 

NEURAVNOTEŽENA BILANCA 

Neuravnotežena bilanca nastaje kada se gubitkom «uništi» vlastiti kapital, te imovina ima manju vrijednost od vrijednosti obaveza.

Postoje brojna načela financiranja, pri čemu se kao najznačajnija mogu istaknuti:
1. načelo solventnosti,
2. načelo likvidnosti,
3. načelo rentabilnosti.

Načelo solventnosti odnosi se na sposobnost plaćanja svih obveza u roku njihova dospijeća.Načelo likvidnosti u širem smislu podrazumijeva nesmetan tok imovine iz novčanog u nenovčane oblike imovine i obrnuto. U užem pak smislu to načelo označava unovčivost (utrživost) imovine, posebice kratkotrajne.Načelo rentabilnosti nalaže da se novčana sredstva ulažu u poslove u kojima će se najviše oploditi (uvećati).

Temeljem znanstvenih spoznaja i iskustvenih saznanja gospodarenja novčanom i drugom imovinom nastala su brojna pravila financiranja. Primjena tih pravila trebala bi osigurati poželjnu solventnost, likvidnost i rentabilnost poslovanja. Pritom treba uzeti u obzir da se pravila trebaju primjenjivati fleksibilno uz uvažavanje konkretne situacije.
Općenito se pravila financiranja mogu svrstati u dvije skupine:
1. horizontalna pravila financiranja,
2. vertikalna pravila financiranja.


Horizontalna pravila financiranja

Horizontalna pravila financiranja određuju odnose između pojedinih dijelova imovine (aktiva) i pojedinih dijelova izvora imovine (pasiva) s ciljem postizanja i održavanja solventnosti, likvidnosti i rentabilnosti poduzeća.
Najpoznatija horizontalna pravila financiranja su:
1. zlatna bankarska pravila,
2. zlatna bilančna pravila.
Zlatna bankarska pravila nalažu da se kratkoročni izvori koriste za ulaganja u kratkotrajnu imovinu, a dugoročni za ulaganja u dugotrajnu imovinu.
Zlatno bilančno pravilo međutim usmjerava na potrebu da se dio kratkotrajne imovine koji nije brzo pretvoriv u novac (u pravilu zalihe) financiraju iz dugoročnih izvora, koji se dio u praksi naziva radni kapital.
Nepoštivanje tih pravila može uzrokovati insolventnost ili prekomjernu solventnost, u oba slučaja s negativnim posljedicama.

• Zlatno «bankarsko» pravilo
tekuća (kratkotrajna) imovina = kratkoročni izvori
dugotrajna imovina = dugoročni izvori
• Zlatno «bilančno» pravilo
tekuća imovina – TOBS = kratkoročni izvori
dugotrajna imovina + TOBS = dugoročni izvori
_____________________________________________

TOBS = trajna (stalna) obrtna sredstva

Vertikalna pravila financiranja

Vertikalna pravila određuju odnose pojedinih dijelova pasive (izvora imovine) po porijeklu (vlastiti i tuđi izvori). Kao povoljne odnose ova pravila definiraju:
• vlastiti kapital = obveze
• udio rezervi u vlastitom kapitalu = 50%
• Koji su pokazatelji financijske sposobnosti poslovnog subjekta?
Financijska sposobnost poduzetnika izražava se pojmovima solventnosti i likvidnosti.
Solventnost predstavlja financijsku stabilnost i kreditnu sposobnost poduzetnika. To je sposobnost poduzetnika da uredno može ispunjavati postojeće i buduće preuzete obveze.

Likvidnost predstavlja solventnost na operativnom nivou tj. operativnu sposobnost pravovremenog plaćanja preuzetih obveza. Likvidnost predstavlja nesmetanu cirkulaciju sredstava (raznih pojavnih oblika vrijednosti iz kratkotrajne imovine; zalihe, potraživanja, novac) u procesu reprodukcije od njihovog prelaska (obrtaja) iz jednog oblika u drugi.

Najčešće korišteni pokazatelji solventnosti su:

a/ Koeficijent samofinanciranja
b/ Koeficijent zaduženosti
c/ Koeficijent financijske stabilnosti
d/ Kreditna sposobnost
e/ Faktor zaduženosti, broj godina
f/ Koeficijent pokrića duga
Koeficijent samofinanciranja

Koeficijent samofinanciranja pokazuje udio ukupnog kapitala u ukupnoj imovini i izražava se kao odnos kapitala i aktive, odnosno ukupne pasive.
Ovaj pokazatelj se ponekad naziva i pokazatelj financijske sigurnosti.
Povoljan iznos ovog pokazatelja je više od 0,3 tj. kada su vlastiti izvori veći od 30% u ukupnim izvorima.

Koeficijent zaduženosti

Koeficijent zaduženosti se često promatra i kao stupanj ukupne zaduženosti. Pokazatelj pokazuje koliko tuđih sredstava poduzetnik koristi u poslovanju u odnosu na ukupno korištene izvore. To je odnos kratkoročnih i dugoročnih obveza / ukupnu pasivu ili imovinu.
Analogno koeficijentu samofinanciranja povoljni iznos ovog pokazatelja je kada je manji od 0,7 (1,0 – 0,3), odnosno kada se zaduženost kreće ispod 70% ukupni izvora.

Koeficijent financijske stabilnosti

Ovaj pokazatelj je najrelevantniji pokazatelj financijske sposobnosti, tj. solventnosti poduzetnika. On izražava s kojim udjelom dugoročnih i trajnih izvora raspolaže poduzetnik u poslovanju u odnosu na ukupnu dugotrajnu imovinu i zalihe. Pravna osoba je financijski stabilnija ako dugoročnim i trajnim izvorima pokriva dugotrajnu imovinu i zalihe.
Povoljni iznos pokazatelja je kada se on kreće iznad 1,0.

Koeficijent financijske stabilnosti predstavlja zlatno bilančno pravilo što znači povoljne odnose za poslovanje poduzetnika.
Kreditna sposobnost

Ovaj pokazatelj se često naziva pokazatelj pokrića stalnih sredstava ili zlatno bankarsko pravilo po kojem je dugotrajna imovina pokrivena dugoročnim i trajnim izvorima. Kreditno sposoban poduzetnik je kada se pokazatelj kreće iznad 1,0.

Faktor zaduženosti, broj godina

Faktor zaduženosti u godinama pokazuje koliko je poduzetniku potrebno godina da iz dobiti i amortizacije bez novih ulaganja podmiri svoje obaveze. Prihvatljiv iznos je do 5 godina osim u slučajevima kada se radi o kreditnim obvezama na rok otplate više od 5 godina.
Povoljan iznos ovog faktora zavisan je od djelatnosti. Kod turističke i poljoprivredne djelatnost faktor se može kretati i preko 20 godina, dok se npr. kod trgovinskih djelatnosti ovaj faktor ne bi smio kretati iznad 10 godina. 

ili

Ovaj pokazatelj ukazuje na sigurnost povrata kreditnih obveza. To je vrijednost ukupne akumulacije i troškova kamata u odnosu ukupni anuitet (otplatni dio + kamata). Ovaj koeficijent mora biti veći od 1, a kao povoljan i prihvatljiv iznos smatra se tek kada je veći od 1,5. U stvari, najpovoljniji iznos je tek tada kada on u sebi odražava strukturu financiranja postojećeg poslovanja ili novog projekta (ako je financiranje novog projekta  na nivou 50% vlastiti izvori i 50% kreditni izvori tada bi ovaj koeficijent trebao iznositi 2,0).

Kao pokazatelji likvidnosti najčešće se koriste:
a) Koeficijent tekuće likvidnosti
b) Koeficijent ubrzane likvidnosti
c) Pokazatelj trenutne likvidnosti

Koeficijent tekuće likvidnosti (Current Ratio)

Ovaj pokazatelj mnogi autori nazivaju i koeficijent  ili pokazatelj opće likvidnosti. On pokazuje stupanj usklađenosti kratkotrajne imovine i kratkoročnih obaveza.

Povoljan iznos ovog pokazatelja trebao bi se kretati najmanje 1,3 do 1,5. No on je jako zavisan od strukture zaliha  koje bi u pravilu trebale biti financirane iz dugoročnih izvora. Ako je njihova struktura visokog učešća onda bi i ovaj pokazatelj trebao biti veći od 1,5.

Koeficijent ubrzane likvidnosti (Quick Ratio)

Ovaj koeficijent predstavlja odnos «brze imovine» tj. imovine koja se može brzo unovčiti i sam novac i njegovi ekvivalenti sa iznosom kratkoročnih obveza. On pokazuje sposobnost poduzetnika da izvršava operativna i tekuće dospjela plaćanja. Ovaj koeficijent bi u pravilu trebao biti veći od 1,0. Međutim i tu je potrebno razlikovati djelatnosti i uvjete plaćanja koji vladaju u tim djelatnostima. Veliki trgovački lanci mogu imati taj koeficijent i manji od 0,5 a da su dobri i uredni u plaćanju svojih obaveza. No oni imaju zalihe koje brzo pretvaraju u novac, a istovremeno rokovi plaćanja dobavljačima su 60 do 90 dana, a obrtaj zaliha često ispod 60 dana. To im u stvari omogućuje da svu kratkoročnu imovinu bez problema financiraju sredstvima dobavljača.

ili

Pokazatelj trenutne likvidnosti

Ovaj pokazatelj pokazuje koliko se kratkoročnih obveza može trenutno izmiriti na određeni dan. To je iznos trenutno raspoloživog novca ili dnevno raspoloživog novca na žiro računima,  novac na blagajni i brzo unovčivi vrijednosni papiri, u odnosu na kratkoročne obveze.
Povoljan iznos ovog pokazatelja različit je za različite djelatnosti. Stavovi u pogledu ovog pokazatelja veoma su različiti, a kao povoljan odnos najčešće se spominje raspon od 0,05 do 0,30 tj. 5 do 30% kratkoročnih obveza. Naime, poduzetnik mora imati stalno spreman gotov novac za one potrebe koje mu se mogu dnevno pojaviti, a to je uredno plaćanje dospjelih obaveza i istovremeno dio novca za tzv. brzu – povoljnu nabavu. Istovremeno nije opravdano držati visok iznos vrijednosti u najlikvidnijem obliku tj. u novcu  već ga je potrebno transformirati u druge oblike u poslovnom procesu, koji donose nove efekte.

U uvjetima poticajnih i kreditnih programa kojima Vlada Republike Hrvatske potiče i podupire razvoj malog i srednjeg gospodarstva najčešće se uvjetuje financijsko stanje poduzetnika koeficijentom samofinanciranja.

Kreditni programi za malo i srednje poduzetništvo kojima Ministarstvo gospodarstva i županije subvencioniraju kamatu na kredite poslovnih banaka uvjetuju pokazatelje samofinanciranja od najmanje 10%.
Kreditni programi Hrvatske banke za obnovu i razvitak za razvoj malog i srednjeg poduzetništva predviđaju pokazatelj samofinanciranja najmanje od 30% za programe ulaganja u temeljni kapital i za direktno kreditiranje od strane HBOR.
HAMAG-ov jamstveni program «RAST I RAZVOJ» predviđa uvjet zaduženosti maksimalno 90% tj. koeficijent samofinanciranja najmanje 10%. Istovremeno jamstveni program «OBRTNI KAPITAL» predviđa koeficijent samofinanciranja najmanje 20%. Jamstveni program «PODRUČJA POSEBNOG DRŽAVNOG INTERESA» predviđa koeficijent zaduženosti maksimalno 95%. Ostali HAMAG-ovi jamstveni programi ne uvjetuju ovaj pokazatelj.
Poslovne banke u pravilu smatraju da je poduzetnik kreditno sposoban ako se pokazatelj samofinanciranja kreće iznad 20% a povoljnim smatraju iznad 30%. Uvjet EBRD je najmanje 30% samofinanciranja.
Poslovni subjekti koji žele kandidirati svoje projekte za financiranje iz SAPARD programa moraju za prethodnu poslovnu godinu zadovoljavati sa nekoliko financijskih pokazatelja kao što su:
• koeficijent zaduženosti najviše 70%
• pokazatelj tekuće likvidnosti od najmanje 0,9
• pokazatelj ubrzane likvidnosti od najmanje 0,6.
• Financije i računovodstvo

Temeljna financijska izvješća, sukladno čl. 14. Zakona o računovodstvu jesu:
 Bilanca
 Račun dobiti i gubitka
 Izvješće o novčanom tijeku
 Izvještaj o promjenama glavnice
 Bilješke uz financijska izvješća

Temeljna financijska izvješća sastavljaju se za poslovnu godinu, koja je jednaka kalendarskoj godini.

Temeljna financijska izvješća trebaju pružiti istinit, fer, pouzdan i nepristran pregled imovine, obaveza, kapitala, promjene financijskog položaja i dobitka ili gubitka. Potpisuje ih zakonski predstavnik poduzetnika, a čuvaju se trajno i u izvorniku.
Zakonski predstavnici poduzetnika obavezni su temeljna financijska izvješća predočiti vlasnicima i to:
• veliki poduzetnici u roku od šest mjeseci nakon isteka poslovne godine,
• srednji i mali poduzetnici u roku od četiri mjeseca nakon isteka poslovne godine,
• poduzetnici koji provode konsolidaciju u roku od devet mjeseci nakon isteka poslovne godine.
Financijska izvješća u skraćenom obliku, koji vrijedi za male poduzetnike, svi su poduzetnici obvezni predati u sudski registar najkasnije u roku od devet mjeseci nakon isteka poslovne godine.

Svi veliki i srednje veliki poduzetnici ako su organizirani kao dioničarska društva obavezni su jednom godišnje javno objaviti bilancu i račun dobiti i gubitka prema shemi koja vrijedi za male poduzetnike.

Bilanca je u računovodstvenom smislu, temeljno financijsko izvješće koje na određeni nadnevak daje sustavan pregled u obliku ravnoteže, stanja imovine kapitala i obveza.

Riječ bilanca dolazi od latinske riječi bi-lanx, što znači dvije zdjelice. One su simbol vage, a ova je opet simbol ravnoteže. U računovodstvenom smislu bilanca je ravnoteža između vrijednosti imovine ili aktive i vrijednosti kapitala i obveza ili pasive. Prema tome, bilanca se sastoji od dva dijela: aktive i pasive. Vrijednost aktive uvijek je jednaka vrijednosti pasive, pa zato kažemo da u bilanci između aktive i pasive postoji ravnoteža.

Ravnoteža bilance proizlazi iz činjenice da svaka imovinska čest iskazana u aktivi ima svoj izvor u pasivi.

Račun  dobiti i gubitka temeljno je financijsko izvješće koje krajem obračunskog razdoblja iskazuje uspješnost (profitabilnost) poslovanja trgovačkog društva. Utvrđuje se sučeljavanjem ostvarenih prihoda i nastalih priznatih rashoda tijekom obračunskog razdoblja.
Prema tome, Račun dobiti i gubitka prikazuje prihode i rashode te financijski rezultat ostvarene u određenom obračunskom razdoblju.

Ukoliko su prihodi veći od rashoda, ostvaren je pozitivan financijski rezultat ili dobitak (bruto dobitak prije oporezivanja).

U kakvoj ste poziciji?
Krećete u posao, imate odličnu poslovnu zamisao, a imate vrlo malo financijskih sredstava ili ih uopće nemate?
Imate uhodan posao i namjeravate ga proširiti?
Potreban vam je novac za ulaganje u osnovna i obrtna sredstva?
Kome se obratiti za pomoć?

Rješenje vidite u podizanju kredita. Da li znate da na tržištu postoje razne vrste kredita sa raznim uvjetima kreditiranja. Kredite možete potražiti u poslovnim/komercijalnim bankama, u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (HBOR), u županijama, i gradovima.
Uzimanje kredita za sobom povlači i obračun kreditnih obaveza. Prikupite sve podatke o uvjetima korištenja kredita i otplati.
Prikupite čim više informacija i odaberite najpovoljniju opciju, a nakon toga podnesite zahtjev za odobrenjem kredita.

Iako svaka banka ima svoja pravila i procedure za odobravanje kredita, ipak se one u velikom ne razlikuju.

Uobičajena procedura je slijedeća:

U banci zatražite formular tj. obrazac zahtjeva kojeg ćete ispuniti te uz njega priložiti svu potrebnu dokumentaciju. Neka vas ne obeshrabri velik broj dokumenata koje banka traži, potrudite se da ih prikupite i budite svjesni da su važni. Ni vi ne bi odobravali kredit poslovnim partnerima koje ne poznajete, a da ih prije toga ne provjerite.
Uobičajeno se traže slijedeći dokumentacija:

Poštujte procedure koje se od vas traže, priložite sve dokumente te ćete na taj način izbjeći nepotrebno produžavanje roka do odobravanje kredita. Kada stignete do provedbene dokumentacije, već imate odobren novac. „Procedura“ je za vas već završila. Kredit je zapravo već isplaćen na vaš račun ili na račun vaših dobavljača.

(Sve o kreditima i povoljnim kreditnim linijama možete saznati na adresi:
www.business-navigator.biz)