Kooperacija je zajedničko djelovanje najmanje dvaju poduzeća u cilju promjene situacije u kojoj se nalaze. Svaki sudionik doprinosi posebnim vještinama, te istovremeno koristi prednosti, tj. jake strane ostalih. Upravo ta sinergija pridonosi poboljšanu zajedničkog poslovnog učinka i stvaranju novostvorene vrijednosti.

Za uspješnu kooperaciju potrebno je:
- povjerenje između partnera
- dobrovoljnost u pridruživanju (iako se i dalje zadržava samostalnost)
- da kooperacijskim projektom upravljaju samo partneri
- da svi sudionici imaju korist od projekta

Osobito je za mala i srednja poduzeća korisno da kroz kooperaciju nadoknade resurse i know–how koji im nedostaje i na taj način istaknu svoje jake strane, a slabe kompenziraju drugim poduzećima.

Zajednička nabava, angažiranje drugih poduzeća za obavljanje nekih poslova (npr. obrada elektroničkih podataka), suradnja na području distribucije, osobito kod osvajanja novih tržišta, zajednički kadrovski razvoj, suradnja na području istraživačkog rada, koordiniranje kapaciteta, samo su neka od područja gdje je moguća suradnja.

Kada se sve više poduzeća iz neke gospodarske grane ili dijelova nekog lanca počne povezivati u raznovrsne kooperacije nastaje klaster.

1. ŠTO SU CLUSTERI?
Cluster čine posebno organizirana i međusobno povezana skupina poduzeća koja se nadopunjuju s ciljem povećanja razvoja i uspjeha na tržištu. Cluster u prijevodu znači grozd, a po načinu organizacije sličan je našim zadrugama. Posebno su popularni u Italiji (clusteri proizvođača namještaja i clusteri proizvođača cipela) i Austriji (automobilski clusteri).

2. ZAŠTO CLUSTER?
Globalizacija otežava napredak i primorava poduzeća da stalno imaju bolje i nove proizvode, da budu na samom vrhu s obzirom na kvalitetu i tehnologije te da po konkurentnim cijenama plasiraju svoje proizvode i usluge.
Rijetki su oni koji sami mogu sve, a iznimno mnogo košta biti najbolji na svim područjima.

1. PRIPREMA
Klasteri ne padaju s neba, već najčešće nastaju korak po korak. Dobra priprema je pola uspjeha, iako mora biti jasno da se klasteri ne projektiraju za stolom i da previše planiranja može čak i negativno utjecati na početak rada klastera.

a) Potrebno je napraviti SWOT analizu snaga/slabosti te prilika/prijetnji. Ovdje se pruža prilika da se ciljano pregledaju različiti segmenti kao što su nabava, logistika, kadrovi, organizacija, prodaja, marketing, istraživanje tržišta i sl. U svakom od ovih područja postoje snage i slabosti.

b) Potom slijedi formuliranje konkretnih, realnih ciljeva Procesom određivanja ciljeva stvara se zajednički temelj rada i povjerenja za daljnju suradnju kooperacije odnosno klastera. Tipični ciljevi mnogih klastera su:
- zajednička nabava,
- zajednička prodaja,
- zajednički marketing,
- zajedničko oglašavanje,
- zajedničko obrazovanje,
- korištenje raznih usluga,
- zajedničko istraživanje i razvoj,
- lobiranje i interesno zastupanje i sl.

Kako bi se istakla važnost ciljeva, najvažniji bi se ciljevi trebali zabilježiti u statutu clustera.

c) U sljedećem je koraku određivanje i pozivanje partnera. O izboru partnera znatno ovisi uspjeh clustera. Nekada se u projekt kooperacije odnosno clustera ulazi s već određenim partnerom u vidu, ili se prvo nađu partneri, a potom razvija koncept.
Potraga za partnerima može biti jedan od najtežih dijelova i potrebno je duže razdoblje kako bi privukli jednog ili više partnera. Od najveće je koristi dobro poznavanje gospodarske grane.
Nakon prvih razgovora je jasno koja su poduzeća uistinu spremna za kooperaciju. To je osnovna skupina (jezgra) koja sada dalje nastavlja sa daljnjim razvojem mreže.

2. REALIZACIJA CLUSTER PROJEKTA
Nakon što je formirana osnovna skupina potrebno je definirati pravila koja će vrijediti unutar skupine, npr. o primanju novih članova, donošenju odluka, odgovornostima itd. Slijedi jače uključivanje suradnika nižih razina i pojačana komunikacija među poduzećima.

3. PROMJENE
Nakon nekog vremena je potrebno zastati, napraviti bilancu te provjeriti put kojim idemo dalje. Evaluacija i učenje glavni su temelj promjena i jamstvo da će se povezivanje nastaviti ili prestati kada za njihovo postojanje više ne bude potrebe.

Kako bi ostvarili zajednički utvrđene ciljeve i strateške prednosti za svoje članove u odnosu na konkurenciju, clusteri trebaju imati solidno i održivo financiranje. Načelno se glavni izvori financiranja u Hrvatskoj mogu podijeliti na 2 skupine:

1. JAVNA POTICAJNA SREDSTVA
- program za poticanje clustera Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva
- subvencije regionalnih i lokalnih institucija za poticanje gospodarstva
- poticajna sredstva u okviru projekata Europske unije

2. IZVORI PRIHODA U GOSPODARSTVU
- članarine
- prihodi iz usluga clustera
- provizije/prihodi iz posredovanja poslova
- prihodi od organizacije skupova
- prihodi iz akvizicije javnih projekata (nacionalni natječaji, EU, Svjetska banka)
- učešće u prihodima iz zajedničkih patenata i licencija (clusteri koji se bave istraživačkim radom)
- sponzorstva velikih poduzeća